Mama me je još kao malu naučila da kuvam pirinač u mleku, poslasticu koju sam obožavala, al je trebalo prilično dugo stajati uz šporet i mešati bez prestanka kako ne bi zagoreo. Nije da nije vredelo, al mi je lakše bilo da odem u lokalnu poslastičarnicu i poručim sutlijaš, Blago sladak, redak i nekako poseban. Jedina mana mu je bila što ga je bilo premalo u porciji i čeznula sam da naučim da ga spremam kod kuće. No čika Halid je čuvao recept kao poslovnu tajnu i tek sam nedavno naišla na jedan koji je nagoveštavao teksturu i ukus sutlijaša mog detinjstva.
